11 i 30

već dugo je ne viđaju, kažu ni pod staru smokvu
ne dolazi i ne pamte točno od kada je nema.
na klimavoj klupi u vrtu tek ponekad 
mačka zadrijema.
a ona, sama, zaboravljena, prebire 
stare, požutjele slike. 
najednom vesela vriska joj ozari umorno lice.
eno ih, sigurno opet beru zelene smokve i 
gađaju se, sad ću ih…
ku-ku, ku-ku, sa oronulog zida oglasi se stara ura
i vrati je u stvarnost.
oh, 11 i 30 je, vrijeme kada dolazi poštar.
polako drhtavom rukom otvara stare, klimave
škure i čeka.
danas će sigurno donijeti glas…
ma samo da su dobro, tiho prošapću blijede usne. 

15 komentara za "11 i 30"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.