U katedralu straha ulazi

poznavatelj umjetnosti.

Nedostaje karika prisutnosti

u razgledavanju okolice.

Na naplatu stiže okosnica

onoga što je bilo- prošlosti

i onoga što donosi čovjek

iskrivljenog pogleda- budućnosti.

Nije uvijek sjećanje

iako gledamo s istog

mjesta stanovanja.

Razvratni Golijat proždire

Utopiju vjere.

Prikaze, iskazi suludosti

gore u plamenu Zelenog Sunca.

Maleni Stvoritelj- skrušeni patuljak

nije uvijek slatkoga okusa.

Nekada je to autocesta

prema nigdje- kraj svijeta.

Razabire između ruža u vrtu mladosti

i ruža na ženstvenim usnama.

Oslobodi Zvijer iz kaveza, pristupi vjetru.

Vješto ukaži na grešku

iako će te malo tko razumjeti

jer bježati od samoga sebe lako je

ako vjerujemo u visine planina

i vile u zamagljenim šumama.

Nit koja veže strast

i putovanja prema dolje

od njenog pupka stvarno je

ako smo iskreni gospodin

i ne psujemo u krugu romantike.

Panika u sobi grizodušja

nagriza med na vratu.

Svaka Dama pristup odobrava-

svaka žena je jedno malo svjetsko čudo

ako joj prilazimo

staloženog, razboritog i otmjenog stava.

Žar s njenih dlanova

nemoj gasiti u sobi

u kojoj rastu šaš i inje smrznutih čari.

Mladi smo dok dopuštaju srce i kosti.

Utopljeni pod vječnim plahtama

raznosimo ravnodušnost prema ratnicima

koji su srasli s nijansama pijeska i crnoga.

Raj je to za nas kroz dim cigarete.

Ovjekovječeni pokretima euritmije

lake balerine njišemo se

na valovima samostojećih suncokreta.

Ni na nebu ni u paklu

nije uvijek postavljen

znak Ljubavi.

Razmeće se bokovima, pali cigaretu,

gasi ju. Razgolićuje grudi.

Sigurno je naša pored stajališta

za ispraćaj svetonadzornika svjetlećih parobroda

u čistilište smrknutih duša.