Poštovao je ljude poštovao je Boga i pošten je bio koliko je moga’.
Arhiva > Marin Čaveliš
Neuhvatljivi lopov
Sadašnjost je lopov koji nam krade sanjanu budućnost prepunu nade. . Taj se lopov uhvatiti neda. Pobjegne u prošlost čim se ugleda. . Zato nikad bilo nije lijepo kao prije. Samo prošlost lice ružnog lopova krije.
Zarobljeni u sadašnjosti
Sadašnjost je mali veoma mali dio vremena u kojem prošlost fali a budućnosti još nema. . Prošlost pamti i broji trenutke sreće . i stradanja. Budućnost se sastoji od iluzija, . strahova . […]
BURNA NOĆ
Puhala je bura, noć je bila vedra, zvijezde su bile blizu – blizu i topla njedra. Po buri daljina vara, po buri plane vatra, od skrivenog žara. Uvijek neka bura sve ispretura, pa izvede na čisto. I sad ništa nije isto. Sad krive buru za naelektrisanja, za čudna stanja kad od dodira […]
Životopis mojega djeda
Po života – jedna strana na makini otipkana. Cili život, puno dana, suza, smija, znoja, rana i sve stade – u par strana. Nije pisa djede o moru barki, idru i motoru. Ribarskome teškon radu i velikin riban ća bižati znadu. Fali se djede puno nije i ka […]
Moja vjerna sjena
Moja vjerna sjena nikad nije usamljena. Svaki moj pokret prati. Kao zaljubljena žena sa mnom se veseli i moju muku pati.
REKLA JE
napiši pjesmu u kojoj me ima. Makar napisao da ne postojim i da me nema. Dok budeš pisao biću opet tvojim mislima tema. Nemoj pisati o ljubavi i ženi. Napiši nešto, nešto što znamo samo nas dvoje. I ja ću znati mislio si o meni, i ako napisano ne bude ime moje.
PTICE I UBICE
Teško je biti pjesnik i ptica. Letjet’ i pjevat’ iznad ljudi zlih. Kupovat’ osmjeh sa zlih lica. Mali osmjeh, za cvrkut ili stih.
Božanstvena žena
U mojoj mašti živi žena. Božanski nestvarne ljepote obučena i obnažena maštam o njoj što mi se proht’e.