Miriše prosinac na ruže iz buketa

rasutog po postelji pokraj kamina

još ona vatra u grudima pucketa

i snijeg je crven od tragova karmina.

 

Fijuče vjetar u bijelim  krošnjama

k’o da tuče vrance a ne grane krotke

još se smiješe babuške u nošnjama

i obraz je crven od moskovske votke.

 

U prozoru odraz jedne ruske zime

kljucaju oči dok sjećanje se mrvi

još napamet znam sve Sergejove rime

i papir je crven od tragova krvi.

 

Gledam ulicu i na moje čuđenje

Zagreb je bijel a tebe pokriva san

još te ljubim makar ne volim buđenje

i jutro je crveno , zove novi dan.