Ma koliko srce bilo lavlje

I letjelo k’o list zanesen

Past će na hladno uzglavlje

Nespremno za svoju jesen.

 

Al’ ta slutnja njega ne mori

Sve u njem’ od života vrvi

Rođeno je da u prah gori

Kao dijete vulkanske krvi.

 

Ono u tebi buja, svijete

Kap je vode i cvijet u travi

Srce se u srce zaplete

Da se ljubav ne zaboravi.