Na tamna polja bijelo pada inje
i srebre se grane kao sablje svete
tugom tonu samotne daljine
pospane od pustoši i sjete.

Kasom konji niz obronak jure
noć je ova nevjesta bez vela
kao aveti klisure su sure
zvijezda iznad, kao suza vrela.

Sokoli u letu iznad gora kruže
u traku Lune zlate im se krila
prvom zorom naziru se ruže
i daleki kucaj usnulog ti bila.