Divno je pjevala ptica

dok se u krošnjama krila

jer bez prstena i žica

sloboda je zlatna bila.

 

Naša su dva oblačka

već znala da na put kreću

kao pahulje maslačka

što na vjetru traže sreću.

 

Kap kiše na dlanu ljeta

zasjala je iznenada

prerano da bude sjeta

prekasno da bude nada.

 

Divno je pjevala ptica

do plahog lepeta krila

je li bez viđenog lica

to nestvarna ljubav bila.