Mi djeca ljubavi

od svijeta i čežnje

u sebe se sklonili

da nas ne dohvate

sudbe kobni vjetrovi.

Koračamo trnjem zanosa

tu  ruža ljubavi je najljepša,

tu tabane trnje probada.

Glumimo ravnodušnost

spram zajedničkih dodira,

želja postaje neuhvatljiva

to moja i tvoja je pokora

jer još je u nama proljeća.

Snjegovi kada krenu

s neba zimskoga

gdje ćeš biti ti ,

gdje ću biti ja

i sretna djeca

u nama.
Štefica Vanjek-Štefi