Hotel Angleter, soba broj pet

na bijelom zidu zlosutne sjene

pjesnik jedan pozdravlja svijet

teška vremena, cere se hijene.

.

Dobro je znao što ga čeka

slutio da je osuđen mrijet

do ušća stigla života rijeka

crnom se tintom oboji svijet.

.

Vjerujem da je izustio psovku

vjerujem, nije pokazao strah

 od krvnika drsko uzevši olovku

 na papir je stavio života prah.

.

Ja danas čitam, tužim nad stihom

al’ koga briga što bilo je tada

ljepota sniva u svijetu tihom

krvnik je htio da pjesnik strada.

.

„Zdravstvuj tovariš“, dižem čašu

za tvoje verse, s tugom u duši

za sve poete, tu sortu našu

što dišu pjesmom dok sve se ruši.

Marija Juračić – iz zbirke „Pisci, ljubav i ostale trice“