U zjenama tvojim želim biti čežnja
u tvojoj kosi mjesečev trak
kad snivaš na postelji od tuge
oko tebe bit ću tek usnuli mrak.

Dok se oblačiš u novi dan
jutrom probuđena i još posve snena
ja bit ću miris u košulji tvojoj
il na zidu samo tvoja sjena.

Rado bih rukavica bio ti na ruci
šal oko bijeloga ti vrata
ispod pahulja dok ulicom hodaš
pod nogama ću tvojim biti put od zlata.

Sve ću biti samo nek sam dio tebe
ti moj si svemir, ja tvoj sam prah
u beskraju vremena dovoljno je biti
jedno zrnce nemira, jedan kratki dah.

Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.