Kad…

Kad se sunce namršti,

kad ti nebo oblakom prijeti,

kad te osmijeh zaboravi,

čak i kad kiša ožedni,

pokupi nježno sve svoje suze

i poljubi tugu uz najdublji naklon.

Položi je na nježni jastuk,

pusti je da se izjada tišini,

utješi njeno krhko tijelo,

popij je kao lijek za neizlječive bolesti i

čvrsto se veži za nju.

Trebat će ti dok gledaš kako te ostavljaju.

 

3 komentara za "Kad…"

  1. boba grljusic
    05/08/2013 at 9:42 pm Permalink

    lijepo teoretski a stvarno može li se tako? možda da.
    pozdrav

  2. Marija
    Marija
    06/08/2013 at 2:51 pm Permalink

    Kada kiša ožedni- prekrasno rečeno:)

  3. Prolaznik
    Prolaznik
    08/08/2013 at 10:46 am Permalink

    Jako mi se sviđa. I zanimljivo je Bobino pitanje.

    Pozdrav.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.