tumbir

Zašuštalo lišće. Gore povrh huma.

Budi li me vjetar ili divlje zvijeri.

Možda je to putnik skrenuo s druma

Ne sluteć’ da moj dom koracima mjeri.

 

Dozvat ću ga ! Osvijetlit ću svoje dane !

Tad sam jahao do dvora moje gospe

Nosio joj stihove kao đerdane

Da se od njih svo nebo zvijezdama ospe !

 

Neka zna ! Usnula je pod crnim velom !

Negdje u proljeće ocvalo i kasno

Tragajuć’ za mojim izmrcvarenim tijelom

Iskrvarilo je njeno srce časno !

 

Zašuštalo lišće. To su kobni zvuci.

Oni me podsjete da životi venu.

Ni putnik , ni vjetar , mogu samo vuci

Namirisati krv davno prolivenu.