On je hodač na zamišljenoj žici

Gore gdje šume jablani i breze

Od zvijezda na nebeskoj ravnici

Kolajnu stihova do jutra veze.

 

On je gutač nerođenih riječi

Noževi u grlu bljesnu kroz oči

Svijetu treba smijeh koji liječi

A klaunovo lice suza smoči.

 

On je krotitelj najljućih zvijeri

Misli u čoporu grizu iznutra

Čudak je što svemir ljubavlju mjeri

I prorok osuđen da vidi Sutra.

 

Bez aplauza pada hodač na žici

Da preko njega padne crni zastor

Tek kad oživi u pjesničkoj slici

On će postati iluzije majstor.

---