Na vodi trepere obrisi grada

Titra svjetlo, prelijevaju se boje

U meni pjesma živi kao nada

Stihovi u prosjačkom redu stoje.

 

To zov daljina odnekud me vreba

Venama teče, navire na oči

A nije lako ispod tuđeg neba

Letjeti srcem za pticama noći.

 

Večeras se misli k’o omče njišu

Hvataju me snažno i grlo stežu

Kad nemaju daha pjesnici pišu

I perom režu tuge što ih vežu.

 

Na vodi titraju obrisi grada

Život još buja, igraju se sjene

Možda iz mraka, sasvim iznenada

Tvoja zvijezda , majko, obasja mene.