Znam da jednom ću, napustivši lunu
reći zbogom pjesmama i stihu
zagrlivši brezu sjajne rose punu
nestati u noć sanjivu i tihu.

O neću žaliti za gorskom kosom
za usnulim gajem u haljini od inja
iz uvelih zjena tek s ponekom rosom
taknuti ću tebe negdje iz daljina.

Taknut ću ti sjajne lepršave skute
pod okriljem zore što se tiho budi
iz druge mijene, još zaljubljen u te
klonut ću ko lahor na mile ti grudi.

Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.