. Nemoj






 U glasu mu ispraćam
 Jata koja se ne vraćaju 
 Dok mu vid očinji otkazuje
 Dok zakazuje zglob
 I desni palac izdaje

 U oku mu vidim
 Korijenje žalosnih vrba
 Što kiše ga ispiru
 Pa vrata na koja kucam
 Srce mu otvara rukopisom praha
 Koji već u osam 
 Brzaci sutona otpušu
 Onda s njegovim zvijezdama 
 Što gasnu kao lutalice u bezdnima 
 Šapnem: Nemoj, ne tuli
 To bujice odnose
 Višak prosanjanog
 
 U sluhu mu slušam
 Jek i breme noćnoga neba
 Pa nespretno kažem: 
 To uvijek se nanovo mlade 
 Raspliću grane i vraća glas
 Ptica pjevica, jutrom
 Što umiva rijeku 
 Da slika ušća zasvijetli
 U oku novih izvora 

12 komentara za ". Nemoj"

  1. Marija
    Marija
    17/06/2017 at 6:09 pm Permalink

    Naslov je imperativan, ali blagost ga stiha pretvara u utjehu. Polako kopnimo, sve nas manje ima u žiži života, ali ono što čovjek u sebi nosi, što još upija iz okoline, može biti tako zavodljivo lijepo kada ga pjesnik oblikuje u stih.
    Nemoj, ne tuli
    To bujice odnose
    Višak prosanjanog. 🙂

  2. Mihaela
    Mihaela
    17/06/2017 at 8:19 pm Permalink

    Kada poezija osvoji riječi, onda i bol u zglobu postane poetična:)

  3. Ivica Grgić
    Ivica Grgić
    18/06/2017 at 9:50 am Permalink

    Onda s njegovim zvijezdama
    Što gasnu kao lutalice u bezdnima
    Šapnem: Nemoj, ne tuli
    To bujice odnose
    Višak prosanjanog

    ma iz kojeg si rukava izvukao ovaj as :)?? svaka čast,kad bolje razmislim ,gotovo da i nema tvoje pjesme u kojoj se ne nazire trag lucidnosti,pozdrav Sarajlijo!

  4. mirko1
    mirko1
    18/06/2017 at 1:50 pm Permalink

    Hvala ti, Marija, od srca.
    Lijep pozdrav

  5. mirko1
    mirko1
    18/06/2017 at 1:52 pm Permalink

    Hvala, Mihaela, Ivice!
    Srdačan pozdrav

  6. Suzana Marić
    18/06/2017 at 3:55 pm Permalink

    Onda s njegovim zvijezdama
    Što gasnu kao lutalice u bezdnima
    Šapnem: Nemoj, ne tuli
    To bujice odnose
    Višak prosanjanog

    Ima nešto u ovim stihovima što me je privuklo baš kao i ostale .Ovaj višak prosanjanog što ga bujice odnose unepovrat ,posebno mi se dopao. Veliki pozdrav pjesniče 🙂

  7. katarinab
    katarinab
    19/06/2017 at 7:51 am Permalink

    Mirko, vrlo lijepi i dojmljivi stihovi. Pjesma je utjeha, ali da li za neke čovjekove emocije ima utjehe. Možda samo na trenutak olakšanje kad izlijemo suze na papir, ali to je samo jedan tren. Nema zaborava, nema utjehe jer sve se iznova vrača.
    “To uvijek se nanovo mlade
    Raspliću grane i vraća glas
    Ptica pjevica, jutrom
    Što umiva rijeku
    Da slika ušća zasvijetli
    U oku novih izvora”
    Vp i neka ti bude lijep ovaj dan, Mirko!

  8. sibila
    19/06/2017 at 9:16 pm Permalink

    svaka čast,kad bolje razmislim ,gotovo da i nema tvoje pjesme u kojoj se ne nazire trag lucidnosti -- reče Ivica, a ja se u potpunosti slažem

    Lp 🙂

  9. mirko1
    mirko1
    19/06/2017 at 10:22 pm Permalink

    Suzana, Katarina, slažem se s vama.
    Hvla na lijepim riječima i posjeti.
    LP

  10. mirko1
    mirko1
    19/06/2017 at 10:24 pm Permalink

    Sibila, počašćen sam. I zahvalan.
    Lp

  11. boba grljusic
    20/06/2017 at 8:08 am Permalink

    pjesma kao duboki udah samoga sebe ,prekrasan početak jutra ,pjesma u nizu tvojih poetskih bisera
    pozdrav tebi

  12. mirko1
    mirko1
    20/06/2017 at 8:42 am Permalink

    Boba, hvala ti na komentaru.
    Pozdravljam te

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.