Opet bi srce nudilo više

ono bi pilo život na čaše

stare demone ne zna da briše

ne zna da šapće očenaše. 

 

U njemu uvijek oluje, kiše

i jedno lice otišlo davno

u njemu tuga nekrolog piše

ono se daje i pati javno.

 

Umorno, trošno, uvijek gladno

pred sobom samo ceste vidi

pusto je, prazno i tako jadno

ono se samoga sebe stidi.

 

Tekst: Marija Juračić

Glazba: DD Ciprijan