Jedne noći  ja ću doći ti u sne

K’o leptir što na cvijet usnuli slijeće

Kada se tama u tvom oku zgusne

A nebo upali srebrne svijeće.

 

Večernju rosu sačuvaj u dlanu

Da se napijem malo svježe tuge

I jutrom će ti svaku suzu slanu

obrisati moje  šarene pruge.

 

Ta krila su letjela putem strave

Ali niti se za njih vatre lože

Niti  spletena  s korijenjem trave

Pjesnička duša mirovati može.

 

Jedne noći ja ću doći ti u sne

kada nebo upali srebrne svijeće

da padnem nježno na najdraže usne

k’o leptir što na cvijet uveli slijeće.