Predgovor novoj zbirci pjesama Marije Juračić “Stope u pijesku”

Predgovor

Sve prolazi, sve je trenutak. Brišu se i najdublji tragovi. Nestaju negdje u mraku vremena. Duboko svjesna krhkosti postojanja, Marija Juračić piše svoju petu zbirku pjesama Stope u pijesku bilježeći krhkost ljudskog trajanja.

Spoznavši da su prave vrijednosti ljudskog života ljubav i ljepota netaknutog, ona svoje rimovane katrene plete oko tih motiva.

Iako je emocija snažna, otkinuta od srca, ton njezinih pjesama nije plačljiv, njezin je izraz jasan, snažan, često blago ironičan. /Opsesija/

 

Ti si igra, i džoker u špilu

šum na srcu, sinkopa u bilu

ti si melem i u duši otrov

dah života i samrtni pokrov.

 

Ta njezina ironija, nonšalantni odnos prema boli, odmahivanje rukom, minoriziranje ljubavnih osjećaja ponavlja se u mnogim njezinim pjesmama, postaje njezin zaštitni znak i gradi prepoznatljivost njenih stihova.

/ Ljeto/

Sada slutim jesen, duge kiše
triježnjenje, okoštanje srca
malo suza, tja, ništa posebno
to tek tuga u dnu uma grca.

 

Nježno, a snažno, strasno, ali bez kićenih metafora, jednostavno, a lirski bogato, pjeva autorica o životu, njegovim mijenama, hirovima, oblicima, pojavnostima i pri tome uključuje svoj obrambeni mehanizam.

Pjesnički postupak je originalan. Dojam pjesme je obično zarobljen u jednoj misli, u jednoj emociji i oko njega se dalje rasipaju stihovi.

/ Noćas ću se prepustiti /

 

Ne umišljaj da zbog tebe gorim

ti si samo u prolazu bio

zastao si, odmorio malo

malo sa mnom iste snove snio.

 

Otvoreni duh koji promatra i upija život, uočava, analizira univerzalne ljudske osjećaje i ponašanje, nije mogao ne ostaviti traga u pijesku. Tako neki njezini stihovi dubokim individualnim proživljavanjem, ali bez gorčine, gotovo faktografski, bilježe vječite ljudske mane; jal, zavist, ljubomoru, izdaju, neiskrenost, ali i u tim pjesmama stvarna je emocija zamagljena simbolom i prepušta čitatelju da sam uroni u njezine pjesničke slike, da svoje iskustvo potvrdi napisanim stihom.

/ Kao Livingston/

 

Bijeli galeb na palubi sjedi

male čavke načele mu krilo

one žele da on let svoj skrati

da njihove horizonte prati.

 

Slijedeći svoje porijeklo i svoj život, autorica pjesničke slike gradi na utiscima koje nosi u sebi iz ranog djetinjstva, u sjećanju na snene, maglovite pejzaže, lutanja kraj rijeke i na slikama koje ju svakodnevno okružuju; moru, brodovima, sikama, galebovima, malim, uskim kaletama, mentalitetu i pjesmi dvaju različitih okruženja.

U povijesti književnosti rijetko nalazimo pjesnikinju kojoj nisu strane boemske pjesme. Marija Juračić često napiše takvu pjesmu.

/ Pijani Mjesec /

 

 Natoči nam čaše, bolje će nam biti

 zaboravit dane, noći one duge

na dnu naših čaša ja ne želim tuge

  tiho ćemo pjevat, dobro se opiti.

Budete li čitali stihove ove pjesnikinje, nećete samo uživati u njihovim slikama, u istančanoj melodioznosti i čistom ritmu, nego ćete uvidjeti kako se može sa životom razgovarati ozbiljno, ali s lakoćom, analitički, ali s razigranom bezbrižnošću. Nehajno, ugodno čavrljanje.

 

Božidar Pasarić, prof.

 

y„CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem 130130057“

ISBN 978-953-57597-0-6

Knjiga je tiskana u travnju 2013. godine.

http://webknjizara.hr/hr/component/virtuemart/?page=shop.product_details&flypage=flypage.tpl&category_id=5&product_id=254

 

 

 


17 komentara za "Predgovor novoj zbirci pjesama Marije Juračić “Stope u pijesku”"

  1. Aljoša
    Aljoša
    30/04/2013 at 4:45 pm Permalink

    Marija, širok opus, raznovrsnost tematike i tehnika pisanja odgovaraju imenu ovoga portala. Predgovor sočan i pitak slijedi poetsku riječ.

    Pozdrav Veliki :)

  2. ENEDIEL
    ENEDIEL
    30/04/2013 at 5:28 pm Permalink

    na dnu naših čaša ja ne želim tuge

    tiho ćemo pjevat, dobro se opiti.
    čitajući tvoje pjesme,možemo se opit stihovima, (često su pitki kao vino, nekad lagano bijelo,nekad crno trpko .-ovisi o temi )
    čestitke,pozdrav

  3. stefi
    stefi
    30/04/2013 at 5:37 pm Permalink

    Poznavajući kroz poeziju Mariju i družeći se sa njenim stihovima već nekoliko godina potpisujem sve izrečeno u predgovoru.Iskrene čestitke Marija od srca neobično me raduje tvoje novo djelo.sigurna sam da ću ga i pročitati.Veliki pozdrav.

  4. Jim Corbet
    30/04/2013 at 8:01 pm Permalink

    htio sam malo pogledat zbirku ali kad sam na stranici i kad kliknem na naslovnicu piše not faund :)

    Čestitam Marija na još jednoj zbirci, imajući u vidu sadržaj znam da je lijepa jer pjesme su ono što najviše krasi zbirku a tvoje su pjesme jako lijepe, malo tko od ženskih autora se može pohvaliti sjajnom rimom i pjevnim , tečnim stihom, stvaraj dalje i živi poeziju kao i do sada, sve pohvale i pozdrav !

  5. newenka
    newenka
    30/04/2013 at 8:04 pm Permalink

    iskrene čestitke Marija :)

  6. Mario
    Mario
    30/04/2013 at 9:14 pm Permalink

    čestitam također, ne bila ti zadnja :)

  7. songfordead
    30/04/2013 at 9:36 pm Permalink

    Marija ako smijem ”reći, napisati, kazati” znamo se skoro dvije godine ne bih baš napisao samo virtualnom svijetu jer ponekad u njemu dijelimo i svoje strahove, ljubav, tugu, sjetu, ljubav prema moru-prirodi, ljepotu života pored nekoga, očaj, bijedu sreće. Da naravno i ti si mi približila te konobe, valove mora, školjke, divlje vjetrove. Upoznala-ukazala mi na ”greške” u mojoj poeziji i koje se trudim ispraviti.

    Za tebe bih napisao da si iskrena, stvarna i posebna osoba koja živi poeziju, za nju se bori prvo umom, srcem ali i znanjem.

    A ja sam tek putnik kroz taj tvoj svijet i ukazala mi da ima i malo mjesto za mene. Hvala ti na tome, na upomoći oko moje zbirke.

    Mislim da nema tebe da bi poezija bila siromašnija za jednu prikolicu sočnih naranči pjesama. A ova knjiga je samo potvrda tvoje strasti i borbe za slova na dnu razuma nerazumnih da i oni barem pokušaju shvatiti da pjesnik stvara i čini svijet ljepšim a da samo ne pije uz neko polu prazno bure vina.

    naranče

  8. Mihaela
    Mihaela
    30/04/2013 at 10:28 pm Permalink

    Seko, mogu samo čestitati :) :)

  9. Marko Grubesic
    Marko Grubesic
    01/05/2013 at 7:59 am Permalink

    Sve čestitke Mare! I naravno da su mi boemstvo i ironija u tvojoj poeziji odavno zapeli za oko i prirasli srcu :)
    Lijep pozdrav!

  10. Consequence
    Consequence
    01/05/2013 at 8:16 am Permalink

    Meni je zapeo za oko Mjesec mrtviji i od smrti i ne mogu ga nikako zaboraviti. :)
    Čestitam na zbirci! I čekam opet nekakav izuzetan Mjesec da osvane u tvojoj pjesmi. )

  11. mirko1
    01/05/2013 at 11:09 am Permalink

    Najljepše čestitke za još jednu knjigu, tu potvrdu istrajnog traganja za Ljepšim, za Boljim… U trenutku moj svijet si učinila ljepšim! Ne pitaj ni zašto, ni kako, jer -- to je naprosto tako. Možda sam bolestan što na poetskom polju volim pobjede, dosege, rezultate -- ne samo kod sebe, već i KOD DRUGIH. Ostavljam prostor za nevjerovanje u to. Oni koji me poznaju znaju da nema takvog prostora. Što je pisac ovih par nabacanih rečenica još htio reći? Pa, naravno, izreći svoju želju da još bude knjiga. A bit će ih jer pjesničko nadahnuće nema vijek trajanja.
    Veliki pozdrav Marija ! :) :)

  12. julija
    julija
    02/05/2013 at 7:40 am Permalink

    Hvala svima koji su mi čestitali na zbirci koja je dugo nastajala na stranicama ovog portala. Posebno onima koji su mi pisali svoje sugestije i time dali dodatni poticaj. :)

  13. Nedovršena
    Nedovršena
    02/05/2013 at 12:03 pm Permalink

    Marija, čestitam :)

  14. tulipan
    tulipan
    02/05/2013 at 2:18 pm Permalink

    Marija,čestitke od srca!

  15. Marija
    Marija
    02/05/2013 at 3:50 pm Permalink

    Nedovršena, Tulipane :)

  16. boba grljusic
    02/05/2013 at 4:06 pm Permalink

    Pustila si svoje pjesme u svijet ,dala im slobodu ,iskreno čestitam na tome
    pozdravljam te

  17. Marija
    Marija
    03/05/2013 at 6:12 am Permalink

    Boba, cijenim :)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.