Nakon kratkog muka po završetku razgovora telefon se ponovo oglasio
javih se uobičajeno izgovarajući: halo
Ma oprosti htio sam ti samo još nešto reći, sjećaš li se kako sam
nedavno nakon onog proklizavanja kroz stvarnost potražio pomoć psihijatra.
Znam kako sam ti sve to već ispričao ali prešutio sam sitnice .
Naime pri kraju zadnjeg posjeta doktor Petrić me zamolio neka mu
odgovorim na samo još jedno pitanje koje je  glasilo: 
Gospodine Branko  molim vas odgovorite mi družite li se?
Trebalo mi je samo par sekundi i odgovorih mu ;
Doktore, ako mislite na ispijanje
toplih crnih i hladnih žestokih  začinjenih sa ponavljanjem i utvrđivanjem
sadržaja dnevnih listova onda vam moram odgovoriti ; 
Ne družim se. 
Ali ako ste mislili na ono kad skinem postole i otkoračam 
bosonog plažom do plitke stijene uronjene u more 
gdje s jednim nanarom nahranim četiri ribice 
onda vam moram priznati kako se družim,
Ribice su site i sretne a ja tužan /Jer ubio sam nanara /
ali družim se doktore,
družim se .
Doktor više ništa ne reče,samo me s osmjehom isprati do vrata ,
uvjeren sam  kako me je razumio .
Ti prijateljice, što ti misliš ?
Vjerujem kako te je razumio i kako ti nije odredio termin 
za kontrolni pregled ,
za slijedeće druženje ponesi hranu za ribice 
i svi će te biti sretni uključujući i mene .