Kada se jednom razdani

a ne bude Sunca za me

znat ćeš da smo sazdani

od tame, više od tame.

Zapalit ćeš tiho svijeću

da kraj odra moga trne

dršćući dok te oblijeću

k’o leptiri misli crne.

Neka te napuste ljudi

moje će ti pjesme doći

da ih griju tvoje grudi

da te tješe u samoći.

Kada se jednom razdani

bez topline zlatnog traka

znat ćeš da smo sazdani

od mraka, više od mraka.