Siesta

Ljetno popodne kupa se u sunca sjaju

Sparina, poneki tračak maestrala

Jedan čovjek na kraju

Sunčeva svjetla i morskoga žala.

 

Gluho doba dana, sve je lijeno

Ni pjesme cvrčka nema

Doziva on ime njeno

Tijelo žene na krevetu drijema.

 

Da ona hoće da samo želi

Djelić srca odvojiti za njega

Raširio bi krila galeb bijeli

Ona je grb njegova stijega.

 

Sletio bi na obale njene

Gdje lukobrani njena su bedra

U zagrljaju predivne žene

Bacio sidro i savio jedra.

8 komentara za "Siesta"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.