Zima nam se prišuljala tiho. Noću.
Prosula se po palmama, razmetala bjelinom
i smijala našem čuđenju.

.
Zavodila nas je bajkom. Zaledila stolice
omiljenog kafića, zapalila grijalice iznad stolova,
konobarima navukla rukavice.
.
Umotao si me u ponuđenu deku boje naranče.
Tvoj smijeh i tvoje oči iznad šalice vrućeg čaja
s morem u pozadini
urezivali su uspomenu.

Kraj Isadorinog kipa si me poljubio,
a ja sam se pitala; je li i nju tako ljubio
onaj Rus, pjesnik i izgrednik,
tako ovlaš k’o da sanja
k’o da sa snijegom odlazi nekud
u tamu, u noć.

Netko od nas dvoje ostat će
sakupljati uspomene.

.

Marija Juračić “Pisci, ljubav i ostale trice” 2013.