JA SAM SAMO SLUČAJNI PROLAZNIK

OVOM DOLINOM SNA

HODAM PA ZASTANEM

KORAK ME NOSI KROZ RODNE VINOGRADE

GDJE JEDRI GROZDOVI ČEKAJU JESEN

I DALJE U POLJE ZLATNE PŠENICE

ŠTO SE LELUJA NA VJETRU

PRATIM TOK MUTNE RIJEKE

ŠTO ODNOSI MOJE MISLI

DALEKO U NEPOVRAT

DOZIVA ME SLAVONSKA ŠUMA

NJEN STARI HRAST DA SJEDNEM ISPOD NJEGA

  DA PREDAHNEM, ODMORIM UMORNO TIJELO

U NJEGOVOJ HLADOVINI

PA ONDA NASTAVIM PUT

PREPUN BLATA,TRNJA I KAMENJA

JER TAMO DALJE, SAMO MALO DALJE

JE STAZA POSUTA CVIJEĆEM.