Ma baš me briga! Rekoh sebi

Zaboravi treperavu pjesmu srca

Sjena sam blijeda što bježi od sunca

Daleko od onoga što pripada tebi.
.

Pobjeći daleko od tebe što dalje

Sa izvora snova svjetla tvoga

U zagrljaj nekoga poganog Boga

A pjesma svjetla ne prestaje.

.

Od čega su tkane kad prkose bogu

Tvojega svjetla note u kolajnu se nižu

Dah oduzimaju, ujedaju kao zmije gmižu

U tami te sanjam pobjeći ne mogu.

.

Ma baš me briga! Sebi ću reći

U tami gdje vlada svjetla tvoga snaga

Neću moliti Boga ni tražiti Vraga

Sudbina si od koje ne mogu pobjeći.