Prestani vjerovati u nadu!

Ni u snu ne pomišljaj na nju,

zaboravi to prokletstvo, taj razdor duše,

taj drhtaj srca jer nada je smrt.

Zarobila te iščekivanjem kao roba,

u jaram upregnula.

Nada je  pjesan prikrivenog razočaranja;

nada je iskra nemira što žeže niti duše.

Nada je smrt polagana i bolna;

kao otrov preza venama i ujeda za srce.

Nada je bezbožno očijukanje,

nada su  progutane suze neuspjeha.

Nada prekriva sramotu velom iluzije,

velom neistine.

Nada je smrt.

 

I latice suhoga cvijetka nadaju se

posjeti pčele, ali nada je bezosjećajna smrt.

Zbog nade duša vene i svene; nada je razočaranje.

Nadaš se iako znadeš da je svemu kraj!

Prestani vjerovati u nadu!

Ne prepuštaj se nadi; ne grli je u naručju nevinosti,

ne vjeruj u nadu.

Ona je otrov od kog se mrije.
Nada je smrt!