Vrijeme nam je oglodalo kosti,

dušu na slamčicu ispilo,

ostavilo nas žedne u pustinji

da mremo pred očima prolaznosti.

Kazaljke na satu, stegle su grkljan

života i odrubile glavu čovjeka,

sekunde, minute, sati, iscijedile su

životne sokove.

Što ćeš mali crviću pod gorostasnim satom?

Ta ne možeš zaustaviti vrijeme.

Samo gledaš kako pijesak klepsidre

kaplje i pada i rasipa se.

Vrijeme nam je oglodalo kosti,

strglo posljednju mišicu i ligamente,

iskapilo životne radosti,

ostavilo nas žedne pored nabujale rijeke.

Što ćeš mali crviću pod gorostasnim satom?

Ta kladivo te klacka amo-tamo i broji

otkucaje srca.

Vrijeme je od nas učinilo starce na tronu propadanja

ispred crne i bijele niti vječnosti.