Odjednom su došle one

bez imena i porijekla

zašto se u meni sklone

još nijedna  nije rekla.

 

Odjednom su došle one

to je neka čudna vrsta

zašto baš ja iz kolone

da budem odabir prsta.

 

Pjesme su oduvijek tuđe

duša se polako miri

netko bez pitanja uđe

i svoje poslanje širi.

 

Ti što kroz mene pišu

o životu i o smrti

na škrge ljubav dišu

a ona im svijet vrti.

 

Možda je djelo moje

papir s potpisom lažnim

al’ tugujem bar za troje

svojim očima vlažnim.