Samo da bol u grudima mine

spremna  si stati pred lice Boga

drhtiš pod hladnim skutima tmine

napuštena, bez ikoga svoga.

 

O, kako studen ugasi vatre

a vjetar raznese šaku praha

nedaj da ti noć tragove zatre

tvoj anđeo stiže, nemaj straha.

 

Kada se sunce popne na obzor

zorom će netko, starice draga

baciti kamenčić  na tvoj prozor

i pokucati na vrata praga.

 

Umorni putnik s kraja svijeta

pričat će ti dugo čudne priče

svašta je vidio taj poeta

očima koje tvojima sliče.