Kao vlat trave između svih

Gledao sam let bijeloga leptira

Neuhvatljiva prepunog nemira

A bio sam sretan i tako tih.

 

Sreo sam pogled dva nemirna oka

Što nekada su mi dala do znanja

Da pjesnik ovaj pun pustih je sanja

Pogled je skrila onako s visoka.

 

U tren ugodan vjetrić zapuše

Trebale su samo sekunda dvije

Da osjetim što srce tvoje krije

Oči su ipak ogledalo duše.

 

Ne trebaš ni slova izreći

Osjetih tvoje ustreptalo bilo

I meni se na javi snilo

Od dodira topline tvojih riječi