U sutonu vremena

Života sunce zijeva, tone pomalo

Umorno od teškoga bremena

Zar je nekome stalo.

Na asfaltu crnom leži pas

Tijelo beživotno od udarca je palo

Nije ispustio niti glas

Zar je nekome stalo.

Stablo na brijegu u sumrak stoji

Sa umrlih grana nestalo je lišće suho

Godine su prošle više ih ne broji

Boli nekoga za to uho.

U kontejneru za smeće čovjek pliva

Krije lice, zar je to grijeh

Sretan zbog prazne limenke piva

Iz daljine čuje se smijeh.