Ulične su lampe ko u nizu lune
beživotno gasnu pred plamenom zorom
zvijezde snene, nježne lire pune
zadnjim sjajem tinjaju nad gorom.

Daleko za lugom punim sjajne rose
radoznalo se bude sunovrati žuti
tužnu pjesmu preko gorske kose
pastirica pjeva, zlate joj se skuti.

U usnulom gaju ispod gustih grana
drhti srna skrivena od hajke
sva od sačme, sva od ljutih rana
žudi topli trbuh svoje majke.

Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.