Kasna je noć, vani studen ljuta 
grli breze prahom bijelog inja
već gusta magla brijeg i dole guta
i žuti mjesec tamnim svodom tinja.

Ja ti pišem pismo od uzdaha nježnih
kao da sam vitez iz vjekova davnih
što žudnjom gleda preko gora snježnih
i na konju luta preko stepa ravnih.

Pišem ti da srce shrvano mi plamom
žudi zadnji puta taknuti ti skute
pa da mogu miran, obavijen tamom
zaklopiti oči sred studeni ljute.

Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.