Zavjet pokornosti

Propustih šutnju kroz svoju pest
i onda rastvorih dlan što peče.
Sve što nađoh znak je riječi
od čije siline nema veće.
Prinesoh je čelu da utisnem bol
koja iz nje vrišti i ječi.
Kad padala budem, prvo ću pasti
za onog koji preda mnom kleči.

3 komentara za "Zavjet pokornosti"

  1. Marija
    Marija
    19/06/2017 at 7:28 pm Permalink

    Kad padala budem, prvo ću pasti
    za onog koji preda mnom kleči.

    Dobra odluka… Sviđa mi se taj fizički osjećaj riječi “od čije siline nema veće”. 🙂

  2. sibila
    19/06/2017 at 8:15 pm Permalink

    k’o pečatom boli na čelu…obilježena

    Lp Branka 🙂

  3. Mihaela
    Mihaela
    21/06/2017 at 7:28 am Permalink

    Propustih šutnju kroz svoju pest
    i onda rastvorih dlan što peče.
    Mogu osjetiti tu šutnju koja peče i mori srce. Onda je vidim kako se pest steže, a dlan počne peći. Slika je tako dojmljiva da dugo ostajem zagledana u nju. Tek tada čitam dalje, a snaga stiha ne popušta. Pozdrav, Branka:)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.