ŽeljeznoSjeme

Zapitkujem vjetar zašto tama mi sviće
Odveć jutara vedrih, vrućih promiče
U neslaganju borbene taktike i tišine
Premašujem nit sa njenih usana, zanos visine
 
Jednom je glas osnažio ljubavne slade
Slane rane su zarasle, što sada vidari grade
Utjeha, ponor, čangrizavost, vojnik praznine
Poželi sjeme Ljeta, kao ptica u nebo da se vine
 
Od te zime bježe i crvi iz oka splavara
Nije neimaština, tek pogled na more, sloboda kvara
Mnogi su zaboravili prve neuspjehe, slabosti
 
O dragi Stvoritelju Sunca presahnut ću od radosti
Kao kada me majka od rata sklonila
Odrastao, godine ne praštaju, o jednoj mladosti maštaju

8 komentara za "ŽeljeznoSjeme"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.