Uvale retrospekcije

Bol koja bijaše uzrokovana bićem ljubavi, toj boli lijeka nema.

Moćne trave zaborava izgubiše posjed nad tom domenom.

Sve dok te šapat nošen vjetrom ne pozove na jedinstveni ples, tvoji će goli tabani dodirivati još topli pijesak, a suze niz obraze krenuti, jer svako zrnce pijeska stade vraćati sjećanja koja ti davno zaboravi.

Na sve putene užitke i duboke ustajale rane.

Jer ti si sada Gospodar Sjena.

Na kraju će more sa svojim hladnim valima prekriti posljednji otisak stopala na pijesku vremena.

4 komentara za "Uvale retrospekcije"

  1. Marija
    Marija
    14/02/2016 at 6:41 am Permalink

    Racionalan pristup prolaznosti i pokušaju čovjeka da je zaustavi. No sve je samo pijesak, samo zvjezdana prašina. A nije li ona materijal za memorijske čipove?
    “Na kraju će more sa svojim hladnim valima prekriti posljednji otisak stopala na pijesku vremena.”
    Ovaj kraj mi zvuči zaista kao kraj, ne samo individue, nego cjelokupnog zemaljskog života. Dobro ti jutro, Marjanoviću:)

  2. Suzana Marić
    Suzana Marić
    14/02/2016 at 7:11 am Permalink

    “Na kraju ce more sa svojim hladnim valima
    prekriti posljednji otisak stopala na pijesku vremena”.
    Lijepa pjesma,posebno me se dojmio kraj.Podsjetilo me je na pricu o Noi i velikom potopu ,kada je more izbrisalo sve na Zemlji.Sve je zlo neytalo pod vodom.
    Ugodan dan ti zelim Marjanovicu 🙂

  3. Dragica Meyer
    Dragica Meyer
    14/02/2016 at 8:07 am Permalink

    Lepo dočaran osećaj svega prolaznog!
    LP 🙂

  4. Marjanovic
    14/02/2016 at 10:02 am Permalink

    Uistinu bijase spoj modernog i iskonskog, ali na kraju sam se prepustio slobodi misli…
    Sretno vam Valentinovo dame 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.