I ovo danas, već sutra biće juče
A opet će nam sutra osvanut isti dan
Čemu li nas priroda i ovaj svemir uče
Kad svako je još sad, na smrt primoran
Ne opiri se srce toj natprirodnoj sili
Kad sve na ovoj Zemlji ima, svog trajanja vek
Ne troši džaba snagu, ne kukaj ne cvili
Živi kao da si odnedavno ti rođeno tek
I list sa grane padne kad promeni boju
I ptičije gnezdo, vetar s grane ruši
Da l’ će drvo dočekat, novu generaciju svoju
Ili je i ono jadno istrunulo u duši
Zidine se stare ruše, niču svetska čuda nova
Ljudska ruka menja baš sve što poželi
Da l’ će podnet promene fauna i flora
Čovečanstvo nema drugde da se seli
Ipak ima nešto što samo čovek može
Ali kako doći do svesti nekih ljudi
Da se srca pa i ruke sve u jednu slože
I da se više nikada na Boga ne huli
Lav
Marija
24/11/2016 at 3:28 pm Permalink
Sve teče, mijenja se i nestaje. Lijepa misaona pjesma.:)
Mrvice, ovu pjesmu ostavi, a zatim pročitaj pravila. Smijemo objaviti najviše jednu pjesmu dnevno. Lijep pozdrav:)
24/11/2016 at 4:56 pm Permalink
Idejno me pjesma podsjeti na Gundulića i njegova razmišljanja, koja su čovjeku bliska, a koja si stilski vrlo lijepo predočila:)
24/11/2016 at 5:03 pm Permalink
Mrvice, uz pozdrav ti moram reći da me oduševila pjesma. Volim misaone tekstove.
Lijep pozdrav:)
24/11/2016 at 10:04 pm Permalink
mirko1 hvala 🙂
24/11/2016 at 10:44 pm Permalink
I pričije gnezdo,
ovdje bi valjalo ispraviti grešku..lijepa pjesma, pozdrav!
25/11/2016 at 10:59 pm Permalink
Mrvica, lijepa misaona pjesma.
Sve se mijenja i ima svoj kraj, ali iza tog kraja postoji početak za nešto novo ili nekog drugog. Ne mora značiti da je to gorje od onoga što poznajemo ili što je sada, nekada svaka promjena dobro dođe negoli status quo.
Lijep pozdrav! 🙂
26/11/2016 at 1:47 pm Permalink
Lijepa pjesma,
Pozdrav
26/11/2016 at 9:40 pm Permalink
Odlična poruka znalački napisana.
VP