Izgubljena

 

Još uvijek te zovem u zvjezdane noći

kad suzama brišem svaki svoj san

i proklinjem ljubav što neće proći

iz srca u kojem sam davno pokopan.

 

Na jastuku bijelom ja nemam druga,

ni buđenja moja nisu u dvoje,

u zimskoj noći pokriva me tek tuga

i spomen na tople dodire tvoje.

 

Još uvijek te ljubim potiho, snenu;

mirišem kosu, pamtim svaki dah –

da mi je, barem, naći tvoju sjenu,

da grleć je noćas ne osjetim… strah.

 

Dragan Batinović

5 komentara za "Izgubljena"

  1. Iluzija
    11/01/2017 at 9:05 pm Permalink

    Lijepa pjesma, uskladjena, ugladjena, bas lijepa.

  2. Marija
    Marija
    11/01/2017 at 9:18 pm Permalink

    Možda bih zbog ritma i punije rime promijenila stih u –
    iz srca u kojem sam odavno stran. No, bih li onda izgubila na vizualnosti?

    Uvijek me rastuži osamljenost čovjeka koja je snažno naglašena u ovoj pjesmi. Unakrsni katreni zahtijevaju disciplinu stvaranja i zato se divim pjesniku koji, omeđen zakonima vezanog stiha, postiže prirodan, nenametljiv i jednostavan izraz ne gubeći ništa od njegove poetičnosti. Veliki pozdrav, Dragane:)

  3. Mihaela
    Mihaela
    11/01/2017 at 10:23 pm Permalink

    Skladno se dopunjuje osjećaj osamljenosti i čežnje sa zimskom noći koja još više naglašava tugu. 🙂

  4. Murtulica
    Murtulica
    11/01/2017 at 10:32 pm Permalink

    Jako lijepo!
    VP:)

  5. marissa
    13/01/2017 at 1:18 pm Permalink

    Osvojila me tvoja poezija Dragane. Pratim te već neko vrijeme i mogu reći da me svaka tvoja pjesma nanovo oduševi.
    Veliki pozdrav 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.