***

Tko će svijeću palit
da osvijetli moju mračnu dušu,
tko će biti moj štit
kad orkanski vjetrovi pušu?
Tko će dodati čašu vode
mome ožeđalom tijelu,
tko će zašiti zakrpu
na mom već podrapanom odjelu?
Za moje bolno srce
tko će pronaći lijek,
tko će se proglasiti anđelom
da me prati kroz moj životni vijek?
Ako je Bog već u zvijezdama
ucrtao moju trnovitu rutu,
tko će biti moj Šimun Cirenac
i pridržavati moj križ na tom putu?
Tko će me držati za ruku
u dobru i zlu,
tko će biti moj oslonac
dok sam ovdje na tlu?
A kad dođe vrijeme
da nebesa krasim,
Boga ću zazivati,
On će moj zemaljski život
…da ugasi…M.G.

3 komentara za "***"

  1. Marija
    Marija
    16/06/2017 at 6:45 am Permalink

    ispr. odijelu (u odijelu- obučen, u odjelu- u dijelu neke ustanove)

    Mnoga pitanja vezana uz život. Iako se osjeća dah bojazni, stih nije plačljiv, što mi se sviđa, a postavlja i neka sudbinska pitanja.
    Ako je Bog već u zvijezdama
    ucrtao moju trnovitu rutu,
    tko će biti moj Šimun Cirenac
    i pridržavati moj križ na tom putu?
    Lijep pozdrav:)

  2. mirko1
    mirko1
    16/06/2017 at 7:21 pm Permalink

    U pjesmi mi se sviđa što i Mariji… i znam pjesničkoj duši otvoriti prozore, darovati buket… a to činiti jer su joj i zapitanosti dublje i senzibilnije.
    Lp, Mihaela

  3. Murtulica
    Murtulica
    16/06/2017 at 9:27 pm Permalink

    Puno pitanja, gdje naći odgovor… možda se krije u nama?
    VP, Mihaela!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.