PJESMA O STAROM PARU

PJESMA O STAROM PARU

Sjećam se tog para kako s mnogo žara
Ruku pod ruku jedan drugog vode
On, s francuskom kapom što čudnu sjenu stvara
Ona sitna... u kaputu... sivom... skroz demode
Jer večeri bi svake prohodali aleju
K'o dva stara broda što po moru jezde
Dok grad bješe nalik velikom mauzoleju
Gdje umjesto lučica gorjele su zvijezde

A onda, večeri jedne, dok rađala se tama
Ta je sitna gospođa alejom prošla sama

Zacvilio je vjetar kroz grane gole
Zatinjalo je svjetlo u uličnoj svijeći
Osjetiše u srcu svi oni koji vole
Jedna duša u sjene kani prijeći

Zato, prije nego nam zadnje ure odtuku
Kad završe sve ove komedije i drame
Htio bih da rukom potražiš mi ruku
Htio bih da glavom potražiš mi rame

Pa dok brojim prve zvijezde u tvojoj kosi
Osjetim da to sve je što pravu sreću nosi

*

6 komentara za "PJESMA O STAROM PARU"

  1. Marija
    Marija
    19/02/2018 at 10:22 pm Permalink

    Gortane, nije te dugo bilo pa ne znaš, uveli smo pravilo da ne objavljujemo više od jedne pjesme dnevno. Sad ostavi pjesme na štriku, jer nisi znao i jer su prekrasne. Jedna nasmije, druga rastuži, a obje se moraju osjetiti.:)

  2. d.gortan
    19/02/2018 at 10:26 pm Permalink

    Oprosti, Mare… nisam znao, ali obrisao sam onu o koncu i igli i prije nego li sam vidio tvoj komentar.

  3. Aljoša
    Aljoša
    20/02/2018 at 1:18 pm Permalink

    Pjesma po mom guštu, jednom riječju Poezija, vp Gortane 🙂

  4. Murtulica
    Murtulica
    20/02/2018 at 2:35 pm Permalink

    Baš me dotakla i rastužila, ova prekrasna pjesma, sigurno ću je još puno puta pročitati!
    Vp!

  5. d.gortan
    20/02/2018 at 4:17 pm Permalink

    Marija, Aljoša, Murtulica… hvala vam na čitanju i komentarima. Lijep pozdrav i vama.

  6. Mihaela
    Mihaela
    20/02/2018 at 8:10 pm Permalink

    Neminovnost. Ali kada o tome pjeva pjesnik, onda se sudbina lakše prihvati, jer se ljepota stiha mora prihvatiti.)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.