Apstrakcija

Teturaju divovi na izdisaju ,

liježu posrnuli i postaju planine .

A njihove duše izviru

i teku čiste od pamtivjeka

– neke ušću da postanu kiše i oplakuju

i poje zemlju istodobno ,

a neke poniru u kaskadama

i pršte kao spuštane iz raja –  .

 

Nestaje sad i ljubav vođena kraj rijeke

i bedra i rebra srebrna od riječnih kapi

i duše ljubavnika skrivane u strastima i magli .

Mnoge grimase i uvojak raščetvoren prstima

kao labavi dvori građeni od tajni

na nezaštićenoj obali pred potop .

Ljubav kao plavičasti obris

koji nekad preživi na sivilu dima

nakon utažene strasti i ružičastog praska ,

i sama strast , gola , jarka i neshvaćena ,

tada zdrobljene u jedno bez raspoznavanja ,

zgrnute još su bile u zvjezdan plašt

i šećerene i slađene da uguše gorčinu nevjere .

Al’ onkraj užitaka uvijek ,

grješne su strepile od izopćenja .

Slamnat šešir sa cjenkanja

na sajmu kičenom slatkišima ,vrtuljkom i bižuterijom

za sirote dame bez karatnog nakita

kao i bijela haljina što čedna sjajila je u noći

a uz osvit gužvala svu čednost u ilovači ,

pred nabujalom savješću i kajanjem

tako nemilo griženi tom erozijom ,

sada također nestaju .

I sva sjećanja sada tuđa su .

Šapnute glasine samo .

Posuđene slike iz posuđenih vremena .

Ni babljeg ljeta

Ni milovanja jamica

u osmijehu , nema .

Samo još otisci stopala čuvani

u glini pečenoj na davnim vatrama

ostaju da vode stranca do apstrakcije

koju načiniše tijela ljubavnika

i duše im združene u kaos .

 

Apstraktne sudbine na platnima života

oduvijek manjkave i bezdušne

u očima učmale javnosti

što ih s otporom promatra ,

i dalje se zamjeraju

istražujući svoju bit

… a rijeke već dugo ne teku čiste

… teku i nose naš otpad i naše grijehe .

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

3 komentara za "Apstrakcija"

  1. Marija
    Marija
    27/12/2013 at 7:55 am Permalink

    U izdvojenom kratkom vremenu sve to gibanje, raspadanje i stvaranje djeluje apstraktno, ali u dužem odsječku, koji je za hod svemira tek tren,
    je konkretno, istinito. Maleni smo pred stvaranjem koje se pred nama odvija, ali ga samo imaginacijom možemo dokučiti. Jedva. Veliki pozdrav 🙂

  2. Aljoša
    Aljoša
    27/12/2013 at 10:39 am Permalink

    a rijeke već dugo ne teku čiste

    … teku i nose naš otpad i naše grijehe .

    Teku rijeke , nosimo breme predaka i predajemo ga potomcima.
    Pozdrav Veliki 🙂

  3. sumiko
    27/12/2013 at 1:56 pm Permalink

    Apstraktne sudbine na platnima života
    oduvijek manjkave i bezdušne
    u očima učmale javnosti
    što ih s otporom promatra ,
    i dalje se zamjeraju
    istražujući svoju bit

    … a rijeke već dugo ne teku čiste
    … teku i nose naš otpad i naše grijehe .

    Pozdrav

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.