Sa ormara dunja širi mirise
U krevetu ti, naga ženo
Kroz prozor gledam bijele irise
I ljubim ti tijelo, već obljubljeno
U kosu stavi drhtaj mene
I jedan trešnjin cvijet sa grane
Nek teče tiho ljepota kroz vene
Da srce odmoriš, da ne stane
Sa sobom čežnju ću ponijeti
Na tragu vjetra, na notama kiše
A natrag slatku ću donijeti
Ljubav što mi na usnama piše
Svjetlo je plavo, prigušeno
Kad posteljom se prolome munje
Opet ljubim tijelo obljubljeno
U sobi još je miris dunje
Suzana Marić
Mihaela
05/06/2012 at 2:50 pm Permalink
Lijep je miris dunje i ove pjesme, jako lijepo, pozdrav Kristian !
05/06/2012 at 3:39 pm Permalink
Ovi stihovi teku, pitki su, šire mirise. Mene iznova zadivljuje rima, pravilna, dvostruka, puna, a toliko prirodna da se čini da govoriš jednostavno i prirodno. Posebno lijepa je posljednja slika, dvoznačna, diskretna. Pozdrav Kristijane : )
05/06/2012 at 4:08 pm Permalink
i sam naslov ,jednostavan -složen ,navire osjećaj
/cijela priča / a onda tek polako teče pjesma
pozdrav
05/06/2012 at 4:18 pm Permalink
Svjetlo je plavo, prigušeno
Kad posteljom se prolome munje
Opet ljubim tijelo obljubljeno
U sobi još je miris dunje
lijepa ljubavna, puno pozdrava, sfd
05/06/2012 at 6:17 pm Permalink
Pesma ima u sebi tuge, osecaj ljubavi je potisten
Kroz prozor gledam bijele irise
I ljubim ti tijelo, vec obljubljeno
Opet ljubim tijelo obljubljeno
U sobi jos je miris dunje
Lep pozdrav:-)
06/06/2012 at 6:54 am Permalink
I ljubim ti tijelo, već obljubljeno
Kristian, ovaj dio tvoje pjesme je poseban jer tvori bezbroj slika i emocija koje u sebi nose žene kada su voljene, uvijek iznova uzete i darivane pažnjom svog muškarca. Pažnjom kroz govor tijela i dodire. Sad bih se ja raspisala …. lol …
Jednostavno lijepo. Ugodan dan !
06/06/2012 at 2:31 pm Permalink
Prelijepa, romantična pjesma sokovima ljubavi u jesenju kad dunje zriju 🙂