infišan do bola
ufa san se ute
voli kad i sebe nisan
a tin bez mrvu kajanja
sve si abandunala
neka te sad drugi
pisnik jubi u zorine
rane ure
un što boju
rimu ima
kada san jan jubija
širi bi se miris dunja
kamara bi po dunji odavala
tin si isto ti vonj volila
a sad niki govoru
po luku ti cila kamara zadaje
ne išći me divo bajna
i za rukav ne poteži
zakrakuna san duši
kortu
velin kjučun od konobe
vele nas je u njoj
zate mista
ni za tantin nima
hodi s javlun
morska pučina te izila
ENEDIEL
Marija
Suzana Marić
20/07/2018 at 8:57 am Permalink
ova pjesma je napisana u velolučkom dijalektu kojeg se u mome mjestu već dugo njeguje naročito riječi kao naprimjer TANTIN ŠTO PREDSTAVLJA NEŠTO MANJE OD MALOG ILI GLAGOL ONIDIT što može sve prestavljat zato je i lingvistima zanimljiv a u svakodnevnom životu još ga koristimo često pjesma je bazirana na stvarnim dogodovštin ama
20/07/2018 at 11:58 am Permalink
Baš si joj poželio nešto nelijepo za rastanak. 🙂
Odlično je što napišeš pojašnjenja. Bilo bi dobro ispod pjesme, napisati prijevod svih dijalektizama. Vremenom bi se sačinio rječnik.:)