Abortus noći

Kad me noć abortirala
četveronoške sam bježao
kišne iglice
nošene vjetrom
parale su mi lice
a rijeka se uzdizala
sve do nasipa goneći me
a onda pred njenim vratima
i probuđena djevojka
u krvavoj spavaćici
i samo naša
jazbina
Ujutro me sunce obasjalo
dok sam tražio pukotinu

2 komentara za "Abortus noći"

  1. Iluzija
    28/10/2012 at 7:00 pm Permalink

    mračno, kao klanjanje poganskim bogovima, al baš slikovito.
    pozdrav

  2. Marija
    28/10/2012 at 8:15 pm Permalink

    Kao delirij. jako i mračno. Pozdrav 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.