Ad bestias

Kišni dan, predivan pogled, jak vjetar, svjež zrak, a ja glupan u zagušljivoj sobi koja je posjećenija od bečke kurve subotom. Nokti ispucani, škrgut zubiju, nema mjesta ni vremena za suze u očima, iskorijenjeni osjećaji, zametnut trag mom porijeklu, izgubljen u mećavi osjećaja i mirnoći događaja. Koža mi je ispucana od pranja ruku, odustajanja u životu, bježanja od vlastite sjene. Oh kako se kamufliram da imam dobre namjere, čiste osjećaje, sreću u srcu, obećanja i očekivanja za budućnost. Toliko sam dobro projicirao sebe drugima da su očekivanja sada u visini neba, a ja potopljen kao prapovijesna Atlantida. Pokušati voljeti ovaj život

više od smisla kojeg nema zapravo je paradoksalno i glupo. Djeco, ako ovo čitate, ne budite naivni kao ja, ne volite ga, natjerajte neka on voli vas. Kako je zavodljiva ta kurva od života. Natjera te da se zaljubiš kao zadnja budala u nju nepovratno, a slomi te kao čačkalicu baci i zamijeni nekim drugim. Život je najobičnija kurva. Zato, nikad se ne zaljubljujete prvi. Oh kako je jednostavno laskati i smijati se zapravo ovoj ružnoći od života, upakirati je u lijep papir i dati nekome tko bi se jako obradovao kad bi vidio svoj rođendanski poklon. Zamka nad zamkama. Ljubomora u meni uzima maha, nova epoha patnje počinje. Koje su ti boje oči živote kurvo jedna ? Toliko si prevrtljiva da ni jednu boju očiju nemaš, već ih mijenjaš kao čarape školarac što ga tjera majka koja čuva ugled kuće. Pokidat ću te, pokazati da ne vrijediš da si samo zavodljiva i jedini posao ti je zavoditi i prevariti sve što nađeš. Toliko suza proliveno zbog tebe, nije ni čudo što su nam oceani tako duboki. Zašto mi dolaziš u njenom obliku ? Zavedi me srećo, voli me, pokidaj me, baci me, ali budi ovdje. Daj mi bol, daj mi patnju, daj mi sreću, daj mi osmijeh. Izbriši ovaj prazan prostor veličine svemira u meni. Što mi daješ dvosmislene znakove, da se ne mogu snaći ? Zovem te djetetom, a opet osjećaj koliko možeš više pružit nego ja. Zašto si daleko ? Zašto po svoj smisao života moram bježati od svoje sadašnjosti i doći tebi ? Ali ja čak ne mogu ni bježati. Zbog tog mog srama, grižnje savjesti, straha i zgrčenosti, ne mogu nigdje dospjeti. Očito moram pokidati ovaj život kao one ružne tapete svoje sobe. Glumit ću plemenitost duše moje koju sam davno izgubio da me je strah za tebe, ali prljava istina je da nemam više što dati osim ovog praznog tijela punog ožiljaka starih kostiju i agonističkih bolova. Izbrisat ću svaki svoj ideal, uništiti želju, ugušit sreću jer to očito nije za mene. Vežite mi ruke, isperite mozak, mučite, ugušite, radite što god želite, jer bol koju nosim neće prevazić nijedan vaš postupak. Izazivam te živote, izazivam na viši stupanj mučenja.  Prekorači granicu koju si postavio živote, prekorači i pomakni je, da već makar sad kad sam mučenik budem svetac u nečijim očima. Zamaljaj im oči i pokaži moju lažnu dobrotu, velikodušnost i zahvalnost. A ovaj tekst, to može ostati između nas, u mojoj savjesti koja se gubi kao vrhovi planine u oblacima, razum koji u meni nikad nije ni postojao. Sakrij moju podlost nad svim živima, ne pokazuj mogućnost postojanja tolike zloće u jednom biću. Laži im živote, laži, da sam dostojan svih svojih patnji. Sakrij moje žile kojima kola blatnjava, odvratna krv. Sačuvaj ovaj svijet zla i usliši im molitve, makni ih od mene, kada već meni htio pomoć nisi.  Toliko truda i želje za promjenom, a ovaj tren i onaj poslije toga ostaju isti. Nema pomaka. Kišni dan, predivan pogled, jak vjetar, svjež zrak, a ja glupan u zagušljivoj sobi koja je posjećenija od bečke kurve subotom.

2 komentara za "Ad bestias"

  1. Marija
    Marija
    08/12/2016 at 7:54 pm Permalink

    Okvir zatvara priču pa se čini da se sve vrti u krug, da se ništa ne može i neće promijeniti. Naracija u prvom licu slika portret duše razočaranog čovjeka koji ni o sebi nema iluzija. Razgolićenje duše ide duboko, riječi su krute i direktne, ali tolika količina samooptužbe stvara sumnju. Ne sudi li autor ipak previše strogo? Lijep pozdrav, beznadnoj duši:)

  2. Ivica Grgić
    Ivica Grgić
    09/12/2016 at 9:34 am Permalink

    ..zagušljiva soba koja je posjećenija od bečke kurve subotom…ovo cijelom textu daje poseban štih 🙂 pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.