Ako ti kažem
da sam zauvijek,
bi li vjerovao u to
ili me možda volio više?
Ako se obećam tebi,
dal’ tvoja će nesigurnost
imati krinku moje postojanosti
i kako ćeš mene nositi na licu?
Ako ti dozvolim,
da na kamenu mom
sagradiš carstvo svoje,
kako ću onda voljeti tebe?
Ako ti sad, ali baš sad,
kažem da te volim,
hoćeš li sutra misliti
da je moja ljubav laž?
Ako baš sutra
ne uspijem biti u sada,
ti nećeš znati
ljubiti me isto.
Zato šutim,
da bi volio me danas.
Aljoša
17/09/2017 at 5:48 pm Permalink
Kao što ne volim kad te dugo nema, tako ne bih voljela ni kad bi šutjela. Makar u pjesmi. Slažeš misao na misao tako dobro i snažno, da na kraju i samu mene uvjeriš u ishod kakav god bi izabrala. Sjajno, Sibila, sjajno!
17/09/2017 at 6:28 pm Permalink
Mogu li uopće zamisliti bolji kompliment od ovog tvog?
Ne, ne mogu!
Branka, čitam te i otraga…da nadoknadim propušteno.
Vp šaljem pjesnikinjo!
17/09/2017 at 7:10 pm Permalink
Super! Što reći nakon Brankinog komentara? Pozdrav ,Sibila 🙂
17/09/2017 at 7:21 pm Permalink
Hvala Suzana, baš ti se radujem! 🙂
Vp leti…
17/09/2017 at 7:27 pm Permalink
Prekrasno!!!
VP, Sibila:)
17/09/2017 at 7:49 pm Permalink
Murtulice draga, uveseljavaš me, kao i uvijek! 🙂
Hvala ti na posjeti
VP tebi!
17/09/2017 at 7:56 pm Permalink
Svaki taj ako djeluje kao vrlo uvjerljiv argument!:)
17/09/2017 at 8:04 pm Permalink
U biti ljubav, kao i u život, postoji samo sada, u ovome trenutku…
lijepi, mudri stihovi sibila
lp
17/09/2017 at 8:16 pm Permalink
Predivna pjesma koju sam, priznajem, pročitala više puta jer me baš dojmila. Mnogo upitnika u pjesmi, po mom skromnom sudu, daju joj posebnu atmosferu i dinamiku. Zbilja volim pitanja jer ona pripadaju samo hrabrima 🙂
LP
17/09/2017 at 9:04 pm Permalink
Ako baš sutra
ne uspijem biti u sada,
ti nećeš znati
ljubiti me isto.
Misao nad kojom se treba zamisliti.:)
18/09/2017 at 1:05 pm Permalink
Marija, mora da je tako 🙂
Hvala ti na čitanju. Lp
18/09/2017 at 1:08 pm Permalink
Sani, točno!
Takvo percipiranje mudrost je življenja.
Hvala ti, pozdrav 🙂
18/09/2017 at 1:10 pm Permalink
Danijela, veoma je poticajan tvoj komentar.
Hvala ti na njemu 🙂
18/09/2017 at 1:12 pm Permalink
Ako ti dozvolim,
da na kamenu mom
sagradiš carstvo svoje,
kako ću onda voljeti tebe?
Pozdrav!!!
18/09/2017 at 1:15 pm Permalink
Mihaela, nekad se desi upravo tako da je razmišljanje iskazano zadnjom strofom, ustvari razlog svih strofa i pitanja koji su ispred njega…
Ona je poput korijenja stabla, koje svojim krošnjama nosi misli iskazane u strofama ispred.
Hvala na čitanju Mihaela.
Pozdravljam te 🙂
18/09/2017 at 1:31 pm Permalink
Sumiko, odvojio si strofu koja pita tko je temelj (kamen temeljac) zajednice muškarca i žene, da li je to žena ili je to muškarac.
Pozdrav sumiko i hvala na čitanju 🙂
lp
18/09/2017 at 2:24 pm Permalink
“Zato šutim,
da bi volio me danas.”
Ova je pjesma lijepa ,dinamična i zapitanoj daje odgovore, a kraj, kraj je super po mom ukusu
jer juče je prošlo ,sutra je upitno a sigurno je jedino danas tj sad ovaj čas!
sjajno napisano!
pozdrav tebi
18/09/2017 at 2:27 pm Permalink
Divni su komentari izrečeni. Ne bez razloga. Odlična poezija, vrsna pjesnikinja. Rado te čitam.
lp
19/09/2017 at 1:51 pm Permalink
jer juče je prošlo ,sutra je upitno a sigurno je jedino danas tj sad ovaj čas! – upravo to Boba! 🙂
Hvala ti i lp
19/09/2017 at 3:47 pm Permalink
Mirko, hvala ti!
Ovo tvoje “Odlična poezija, vrsna pjesnikinja.” mi natjeralo rumanilo u lice i skrenuh pogled u stranu.
Lp i tebi 🙂