Ako je ovo dom…

Misli krkljaju tonovima,
koji iz moje glave padaju
šljunkovitom kamenju
u hladnoj vodi…
Vodi koja mi
prokletu dušu blagoslivlja,
jer je još jednom
ovaj svijet pokušala,
učiniti svojim domom.

„Oprosti, za sada,
vodo moja…
Ne mogu ostati…
Moram ustati i otići
dok stijeg polako pada.
Dok pokušavam odugovlačiti
stvorenju koje me razdire,
prije nego me uništi
do smrti.“

Duša prošivene kandže izbjegava,
dok preskačem repove
višeglave zvijeri.
Šapat njen je u meni;
„Ako je ovo dom kojim ga zovete,
onda se mogu slobodno valjati,
u svojoj, helijem natopljenoj
zvijezdi umirućoj.”

Ali još ne mogu otići…
U umu je mlaćenje
vlastitog stupa vjere…
Razbijam staklene površine,
čije krhotine padaju
duboko u mene
i duši mojoj zarezuju
beskrajne tišine.

Rušim sve i padam
u ponor spilje,
od krikova bijesa izgrađenu.
Borba… Ponovo je uključena,
dok pokušavam ne podleći
njenom utjecaju.

Pod divljim kandžama zvijeri,
čiji izgled moje srce varaju,
definitivno bio sam prevaren
naizgled nevinog pogreba
u mojim zamagljenim očima.

„Dobrodošla zla čudovišta…
Dobrodošle noćne more…
Doviđenja ljudska teroriziranja…
Ako je to ono
što zovete domom,
onda ne želim više ništa
učiniti sa dušom ovom…
Samo otići ,
sa zvijezdom svojom.“

Nema komentara za "Ako je ovo dom…"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.