Ako me želiš imenom mojim zvati
da bi saznala vrijeme moje mladosti,
ohrabri se htijenjem mojih koraka
u beskraju neba sjedini sjene naših duša
da silni vjetrovi bure ne lome grane mog srca.

 
U djeliću razbijenih snova
ti ćeš znati moje snove u javi prepoznati,
sve nemire moje nježnim ću ti dahom šapnuti,
tebi jedinoj koja razumiješ dubinu moje duše,
i sve tajne moje tebi razotkrivene.
 
San što ga luminom istine tebi darujem
dok mi duša samuje u vrtlogu mora,
moj život, nasukana hrid, oluji se odupire,
pred svitanjem na obali sjećanja srce drhti,
čekam te dušo, mirišu rani cvjetovi jorgovana.
 
Tvoj glas, jeka je sa morske pučine,
srce čuti, duša tiho treperi na valima bijelim,
pružam ti ruke nježnije od grane tamarisa…