Ako nekog čekaš

Kada nekog čekaš vreme se zaledi
I postanu noći nepregazna tama,
U kojoj se život urlicima slama,
Jedan zračak svetla talas krvi vredi!

Ako dugo čekaš do poslednjeg krika,
Dovoljno ubeđen da smrt nije strašna,
Ni zemlja te neće progutati prašna,
Jer ljubav je moćna nesalom-karika!

Osetiš li da su skrunjeni minuti,
Otplači za onim što srce prećuti…
Zatim čekaj dalje na čvrstom braniku,

A i kad se desi da te nemoć skoli,
Vatrama zapali taj prizor i sliku,
Jer ko zna da čeka – taj jedino voli!

Saša Mićković

4 komentara za "Ako nekog čekaš"

  1. Marija
    Marija
    09/12/2016 at 6:43 pm Permalink

    “Kada nekog čekaš, vreme se zaledi”
    Odvuče me ovaj dojmljiv stih u razmišljanje, a ono opet jednom starom pjesniku koji je tako lijepo pisao o protoku vremena.

    Al ja zaludu molim vrijeme neka stane –
    Bijeg je njegov živ.
    Ja velim noći “Lakše” al sjaj zore rane
    Već je razbi siv.

    Tad volimo se! Nek to vječnost bude mala:
    Ljubav, ja i ti!
    Jer svijet je brod bez luke, vrijeme val bez žala,
    – Prolaznici mi!”
    🙂

  2. Tatyana
    Tatyana
    09/12/2016 at 8:50 pm Permalink

    Lijepo rečeno, nismo ni svjesni te povezanosti voljenja, umiranja, čekanja i koliko je važno u sebi održati tu iskru ljubavi… Pozdrav Saša!

  3. Mihaela
    Mihaela
    10/12/2016 at 8:29 am Permalink

    Ljubav, čežnja, smrt uvijek najsnažnije potaknu emociju.:)

  4. nevenka
    nevenka
    13/12/2016 at 8:35 pm Permalink

    izvukao si mi emocije na površinu,
    pozz

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.