19 veljače 2013
Autor: Dinko
Kategorija: Ljubavna
Ako odeš,
ponesi sa sobom vrijeme mojih suza,
položi ih nježno
u dubine našeg mora
da ne rosi nečije tuđe lice,
proplakat će kamen
što pod nogom gaziš,
na kom nema tragova
od koraka mojih.
Tamo gdje nema mene
ni mojih suza bisernica biti neće,
sve sam suze svoje
u sedefastu školjku skrio,
ostala je samo tuga
na obroncima sna i jave,
u aleji procvalog cvijeća.
Ako pođeš,
iz svog vrta ruže brati
prepoznati ćeš mene,
moji su pupoljci ledeni cvjetovi
ugašenih plamenova svijeće lojanice,
od pogleda tvog
ja ću skriti
sve ožiljke svoje…
Suzana Marić
19/02/2013 at 7:16 am Permalink
”Ako odeš,
ponesi sa sobom vrijeme mojih suza,”
a to vrijeme suza zauvijek ostaju u kutku srca zbog odlaska voljene duše…
prelijepo…
19/02/2013 at 10:21 am Permalink
Divotica Dinko, veliki pozdrav tebi tvojoj Nadi 🙂
19/02/2013 at 11:47 am Permalink
Iako skrivaš osnovnu misao; odlazak bez svoje volje, osjeća se ta teška tuga u pjesmi zbog neminovnosti koja čeka svakog čovjeka, koja će prekinuti svaku ljubav.
“sve sam suze svoje
u sedefastu školjku skrio,”
Još si jedan biser dodao niski svojih stihova. Lijep pozdrav Dinko 🙂
19/02/2013 at 12:00 pm Permalink
njezno ,zapitanost kako podnjeti bol gubitka voljene osobe. prva ni nekako naj. pozdrav
19/02/2013 at 2:08 pm Permalink
Divna pjesma i slika. Pozdrav!
19/02/2013 at 4:48 pm Permalink
krasna, jako osjecajna pjesma
lijep pozdrav vama:)
19/02/2013 at 6:01 pm Permalink
Osecajno i lepo Dinko. Pozdrav 🙂
20/02/2013 at 4:17 pm Permalink
Svima toplo hvala 🙂